Treći dio serijala “Potreba za čitanjem duhovnog štiva”, izvorni tekst na engleskom se nalazi ovdje.
‘Nužnost duhovnog čitanja’
Moj suprug je obraćenik na katoličanstvo. Budući da je u svom životu uveo svakodnevnu praksu čitanja duhovnih knjiga, njegov se život potpuno preobrazio i postao je katolička elektrana za Krista.
Apsolutno ostajem bez riječi radi onoga što Duh Sveti čini u životu mog supruga radi njegove vjernosti i ustrajnosti u disciplini čitanja duhovnog štiva. Ali on nije usamljeni primjer.
Mnogi su sveci, nakon što su počeli čitati duhovno štivo, bili potaknuti napustiti svijet i potpuno se predati Bogu.
Velika obraćenja
Sveti Augustin bio je bijedni zatočenik svojih strasti i poroka. Međutim, jednog dana, dok je čitao poslanicu svetog Pavla, Božje svjetlo prodrlo je u njegovo srce i bio je izveden iz duhovne tame u čudesno svjetlo Kristovo.
Sveti Ignacije bio je vojnik koji se oporavljao od ozljede zadobivene u bitci. Dok se oporavljao, uzeo je knjigu života svetaca kako bi si prikratio to vrijeme mirovanja. Nakon toga, započeo je živjeti svetim životom. Na kraju je postao i otac i osnivač Isusovačkog reda.
Sveti Ivan Colombino je “slučajno” počeo čitati pobožnu knjigu gotovo protiv svoje volje. Kao rezultat toga, i on je napustio svijet, osnovao redovnički red i postao svetac.
U Kronikama bosonogih karmelićana zabilježena je priča o ženi u Beču koja se pripremala za jednu svečanost. Kada je svečanost bila otkazana, nju je ulovio napad bijesa. Kako bi se smirila, počela je čitati duhovnu knjigu koja joj je bila pri ruci. Nakon što ju je pročitala, razvila je takav prezir prema svijetu da ga je napustila i postala terezijanska časna sestra.
Popis ovih vrsta obraćenja kao rezultat čitanja duhovnog štiva mogao bi se nastaviti unedogled, ali mislim da je i ovako sve jasno.
Ulazak u veće područje
U svojoj poslanici Rimljanima, sveti je Pavao učio da „vjera dolazi od slušanja, a slušanje od Riječi Kristove“ (Rim 10,17). Bilo da netko sluša Božju Riječ ili čita Božju Riječ, primjenjuje se isti princip. Moramo dati Duhu Svetomu nešto s čime će raditi u našim životima. Kada uzmemo duhovnu knjigu, dajemo mu to „nešto“, i kako je moćno to „nešto“!
Kao što smo upravo pročitali, mnogi su sveci, budući da su čitali duhovno štivo, bili potaknuti da napuste svijet i potpuno se predaju Bogu. To je nešto što se jednostavno ne može dovoljno naglasiti.
Gospodin nas poziva da činimo više od odlaska na misu. On nas poziva da napustimo ovaj svijet.
On nas poziva da napustimo ozračje ovog svijeta i da živimo u drugačijem – duhovnom ozračju. Kada se posvetimo čitanju dobrih vjerskih knjiga, molitvi i razmatranju, ulazimo u to drugo ozračje.
Kada usvojimo naviku svakodnevno čitati pobožne knjige (čak i ako za to imamo samo 20 ili 30 minuta dnevno), cijeli naš misaoni život počinje se mijenjati. Počinjemo na sve što se događa oko nas gledati kroz prizmu onoga što smo pročitali. Život gledamo iz Božje perspektive.
U ovom svijetu, sa svom njegovom iskvarenošću, prljavštinom i duhovnim zagađenjem, naša prosudba lako postaje pogrešna, iskrivljena ili čak potpuno naopaka. Ali kada čitamo svete knjige, naša prosudba se popravlja i postaje ispravna snagom Duha Svetoga, koji koristi ono što čitamo da bi to postigao.
Čak i najvjerniji katolik može postati nemaran u svom hodu s Bogom, ne zato što to želi, već zato što kada netko živi u svijetu poput našeg, to se često događa polako i suptilno, a da osoba pritom nije ni svjesna da se to događa.
Dobre vjerske knjige su poput umivanja hladnom vodom koje nas oživljava i budi iz sna.
Slušaju, ali ne čuju
Dok sam nedavno čitala propovijed sv. Alfonsa Liguorija, Duh Sveti me počeo osuđivati radi nemara prisutnog u mom vlastitom životu. Odmah sam uvidjela pogreške u svojim putovima i pokajala se pred Bogom.
Drugi put sam čitala knjigu “Četiri posljednje stvari: Smrt, Sud, Pakao i Nebo” oca Martina von Cochema, O.S.E.C., i obuzeo me takav sveti strah Božji da sam dvaput razmislila prije nego što bih pomislila, izrekla riječ ili nešto učinila. Ali čitanje te knjige navelo me da se iskreno pokajem za svoje grijehe i zavapim Bogu za istinsko obraćenje kako ne bih bio ubrojena među izgubljene na dan Njegova suda.
Vjerujem svim srcem da je glavni razlog zašto se toliko ljudi koji se izjašnjavaju kao kršćani ne preobražava taj što ne traže Gospodina kroz čitanje dobrih i svetih knjiga i svakodnevnu molitvu.
U prvoj knjizi djela “Nasljeduj Krista”, Toma Kempenac piše: „Kako to da toliko nas može slušati Evanđelje iznova i iznova, s tako malo emocija? Zato što nemaju Duha Kristova; zato!“
A zašto nemaju Duha Kristova? Zato što ga ne traže kako bi trebali u svom svakodnevnom životu. Pokažite mi osobu koja može sjediti na svetoj Misi i slušati snažnu propovijed, a ipak ostati nedirnuta, a ja ću vam pokazati osobu koja ne čita duhovne knjige niti se dosljedno moli Bogu.
Jednostavno nije moguće da osoba zanemaruje te stvari, a da je mijenja Božja snaga. Jednostavno nije moguće da osoba zanemaruje te stvari i živi život koji je potpuno predan Duhu Svetomu. Kada ne živimo život koji je predan Duhu Svetomu, sasvim je prirodno da će naše „grešno tijelo“ izaći na vidjelo.
Ne možete oprostiti?
Prije nekog vremena, moja prijateljica, koja je vrlo pobožna i predana molitvi i čitanju duhovnog štiva, saznala je da je netko u njezinoj lokalnoj crkvi ljut na nju. Ne želeći da među njima bude ikakvog trajnog sukoba, nazvala je tu osobu i ispričala se za svaku uvredu koju je možda počinila. Druga strana ne samo da je odbila prihvatiti ispriku, već do dana današnjeg ne razgovara s njom, bez obzira na to koliko je iskrenih molbi za oprost moja prijateljica njoj uputila.
Braćo i sestre, kako je to moguće? Reći ću vam kako. Kada jedan dio nas traži Krista i Njegovo Kraljevstvo kroz čitanje duhovnog štiva i molitvu cijeli tjedan, a drugi dio zanemaruje te stvari jer je previše zauzet traženjem svijeta cijeli tjedan, jedan će biti otvoren Božjoj volji, dok drugi neće. Jedan će činiti ono što Duh želi, dok će drugi činiti ono što tijelo želi.
Kada tražimo Boga kroz duhovno čitanje, molitvu i razmatranje na način na koji bismo trebali, nećemo ostati isti. To će nas promijeniti. Počet ćemo usklađivati svoje živote s Božjom Riječju.
Sjednite i pročitajte “Četiri posljednje stvari”, a zatim pokušajte odbiti oprostiti nekome tko vas moli za to. Pročitajte ovu knjigu i pokušajte i dalje ogovarati nekoga, kritizirati župnika, gledati nemoralni film ili se ljutiti na nekoga jer vam je “uzeo klupu”.
Dragi prijatelji, duhovno čitanje nije izbor u životu katolika. Ako želimo stići u Raj, morat ćemo se predati, ne samo molitvi, već i duhovnom čitanju, kako bi naši životi bili preobraženi Božjom snagom. Ako vjera dolazi slušanjem i čitanjem Božje Riječi, onda se mora shvatiti da i preobrazba dolazi preko njih.
Hraniti i odgajati
Čitanje duhovnih knjiga pomaže nam da ustrajemo u svojoj vjeri i da neprestano napredujemo u savršenstvu. Sveti Dominik je običavao grliti svoje duhovne knjige i pritiskati ih na srce, govoreći: „Ove knjige mi daju mlijeko. One me hrane.“
Osim razmatranjem i čitanjem pobožnih knjiga, kako bi pustinjski očevi i majke mogli živjeti u pustinji, udaljeni od cijelog ljudskog društva?
Toma Kempenac, autor djela “Nasljeduj Krista”, rekao je da ne može zamisliti veću utjehu od toga da ostane u kutu svoje ćelije s dobrom vjerskom knjigom u ruci.
Vincent Carafa govorio je da ne može poželjeti veću sreću na ovom svijetu nego živjeti u maloj špilji i imati zalogaj kruha i duhovno štivo.
Ono što vrijedi za sve te pojedince vrijedi i za nas. Duhovno štivo hrani duh; ono njeguju dušu, zbog čega vrag i njegovi anđeli čine sve što je u njihovoj moći da spriječe Božju djecu da ga čitaju.
Sveti je Augustin vapio Bogu i rekao: „Bože moj, dok sam razmišljao o primjerima Tvojih slugu, moja se mlakost rastopila i rasplamsala me Tvoja sveta ljubav!“ To je zato što kada čitamo svete knjige, vidimo što smo dužni činiti u Kristovom prisustvu.
Kada čitamo o velikim stvarima koje su sveci učinili, vidimo koliko malo smo mi učinili, što bismo trebali činiti i sve što i mi možemo postati ako se potpuno predamo ljubavi poput njih.
U četvrtom dijelu ovog serijala, koji će biti i njezin zaključak, naučit ćemo o pravilnom načinu čitanja duhovnog štiva. Ako otvorimo duhovnu knjigu, ali je ne pročitamo kako treba, otvorili smo je uzalud.