Drugi dio serijala “Potreba za čitanjem duhovnog štiva,” izvorni tekst na engleskom se nalazi ovdje.
Sveti Jeronim
“Kao što je čitanje duhovnih knjiga dovelo do obraćenja mnogih grešnika, tako čitanje loših knjiga svakodnevno vodi u propast mnogih mladih ljudi.” Sveti Alfons Liguori
U nekom trenutku svog života, sveti Jeronim je odlučio napustiti raskoš Rima kako bi se povukao u Palestinu. Tu je dane i noći provodio u postovima, bdijenjima, molitvama i oštrim pokorama. Ali čak i u životu takve surovosti, još uvijek je imao sklonost koja je bila vrlo štetna za njegov duhovni napredak.
Radilo se o neumjerenoj ljubav prema svjetovnim knjigama i izvjesnoj gadosti prema čitanju svetih knjiga zbog onoga što je smatrao nekulturnim književnim stilom kojim su napisane. Jeronim je bio jako privržen Ciceronovim djelima, te je mnogo vremena provodio čitajući Ciceronova djela.
Bičevan radi posvećenja
Gospodin je primijenio teški lijek kako bi sv. Jeronim došao k sebi, poslavši mu bolest koja ga je dovela skoro do smrti. Kad je već bio na samrti, Gospodin ga je u duhu odnio na sudačku stolicu. Kada se pojavio pred Kristom, Gospodin ga je upitao: “Tko si ti?”
Jeronim je odgovorio: “Ja sam kršćanin i ne ispovijedam drugu vjeru osim tvoje, o moj Gospodine.”
“Lažeš,” odgovorio je Božanski Sudac. “Ti si Ciceronovac!” Tada je Isus naredio da se Jeronim izbiče. Od bolnih udaraca svetac je plakao i molio za milost, vičući iz sveg glasa: “Smiluj mi se, Gospodine!” Čak su i anđeli koji su stajali pred Kristovim sudom počeli preklinjati milost za njega.
Tada se sveti Jeronim zakleo i obećao svim žarom svoje duše da više nikada neće čitati svjetovne spise, nego samo svete knjige. U tom se trenutku vratio svijesti, na zaprepaštenje prisutnih koji su vjerovali da je mrtav. Kad je sveti Jeronim došao k sebi, oči su mu bile pune suza, a tijelo izranjavano od žestokih udaraca koje je zadobio. Nakon toga se s velikim žarom predao čitanju svetih knjiga.
To ne znači da, ako s vremena na vrijeme uzmemo svjetovnu knjigu, možemo očekivati da ćemo biti u tajnosti kažnjeni na isti način kao i sveti Jeronim. Primijetit ćete da je on bio kažnjen zbog svoje neumjerene privrženosti čitanju svjetovnih knjiga, dok je posve zanemarivao čitanje svetih knjiga.
Ali kada se radi o čitanju svjetovnih knjiga, sveti Alfonz Liguori je učio da kršćanin treba biti na oprezu, jer je Sotona vrlo pametan. Sotona zna kako sakriti i prikriti otrov u knjigama. “Kao što je čitanje duhovnih knjiga dovelo do obraćenja mnogih grešnika, tako čitanje loših knjiga svakodnevno vodi u propast mnogih mladih ljudi”, često je poučavao.
Ali što je točno mislio pod izrazom “loše knjige?” Liguori nije samo mislio na knjige koje su sadržavale vulgaran, opscen, neprikladan i neprikladan materijal za čitanje kršćanina, niti je mislio na vjerske knjige koje je Sveta Stolica osudila jer su sadržavale krivovjerja.
Ostati na straži
Liguori je vjerovao da je đavolska prijevara ako netko provodi svoje vrijeme čitajući svjetovne knjige bilo koje vrste, sadržavale one neprikladan materijal ili ne. “Ako se takvi muškarci ili žene bave samo svjetovnim stvarima, hoće li ih to privući Kristu? Kakav duhovni žar može imati kršćanin koji se posveti takvim knjigama?” upita on.
Bio je uvjeren da je vrijeme provedeno čitajući svjetovnu knjigu vrijeme koje se oduzima od čitanja duhovnih knjiga. Zbog toga je bio uvjeren da ljudi kojima je u životu postala praksa čitati samo svjetovne knjige obično nisu čestiti.
Opet, ovo ne znači da ako čovjek čita svjetovnu knjigu, nužno griješi protiv Gospodina Isusa Krista, ali uvijek želimo biti na oprezu da ne stvorimo neravnotežu u našim životima kada su knjige u pitanju.
Imam jako puno knjiga u svom domu, ali mogu iskreno reći da su velika većina njih vjerske knjige. Poput vas, uživam u dobrom svjetovnom štivu. Postoji mnogo prekrasnih klasika iz kojih možemo (i znamo) crpiti duhovne istine. Kao i mnogi, imam police na kojima se nalaze mnogi književni klasici.
Kultiviranje unutarnje budnosti
Ali kad bih u životu uvela u praksu čitanje samo onih svjetovnih knjiga nauštrb vjerskih, moja bi odanost Kristu nestala. To mi se dogodilo više puta. S vremena na vrijeme prolazim kroz fazu u kojoj zanemarujem čitanje Biblije i drugog duhovnog štiva kako bih provodila vrijeme gutajući svjetovne knjige. Ponekad će tako proći tjedni, pa čak i mjeseci. Zateknem se kako toliko uživam u tim pričama da uopće ne shvaćam da su prošli mjeseci otkako sam pročitala duhovnu knjigu.
Kad se to dogodi, sve manje razmišljam o Kristu i njegovom Kraljevstvu. S vremenom, Krist, koji je bio središte mog života, seli se u moj periferni pogled u mutnom obliku, dok svijet i sve što on nudi sada postaje to novo središte. Kad idem na misu, tu sam, ali me nema jer su mi misli u drugim stvarima. Prestajem moliti, jer u mojim materijalima za čitanje nema ničega što bi u meni zapalilo tu želju.
Kada se odmaknemo od duhovnog čitanja i molitve, samo je pitanje vremena kada će “stari ja” izaći na vidjelo. Sljedeća stvar koju primjetite je da gubite strpljenje, govorite i radite stvari koje nikada ne biste učinili da ste ostali budni u molitvi i čitanju duhovnih knjiga.
To je zato što ako ne njegujete duh u sebi kroz molitvu i duhovno čitanje, vaše “tijelo” će imati prednost u vašem životu, i naći ćete se kako hodate u njegovoj snazi umjesto u sili Duha.
Dobar, ali loš
Zbog toga se uvijek moramo čuvati stvaranja neravnoteže u našim životima kada su u pitanju knjige koje biramo čitati. “Loše” ne znači uvijek grešno. “Loše” se također može odnositi na nešto što je dobro, ali na kraju ima loš učinak na nas zbog neravnoteže u našim životima. Jedan komad torte je dobar; ali ako su kolači sve što jedem nauštrb hranjivih namirnica koje mogu mom tijelu dati ono što mu je potrebno, trpjet ću posljedice jer sam stvorila neravnotežu u svom životu.
Kad je riječ o čitanju prljavih, opscenih i vulgarnih knjiga, te stvari ne bi smjele biti ni u domu onoga tko se naziva kršćaninom. Problem je, međutim, u tome što je naša kultura tijekom proteklih nekoliko desetljeća postala toliko neosjetljiva na grijeh i stvari koje su uvredljive za Boga, da ono što je uvredljivo za Boga ne navodi mnoge čak ni da trepnu okom. Poput poslovične žabe koja se polako kuha do smrti u loncu vode, navikli smo na prljavštinu u našem društvu; navikli smo se na to.
Bila sam u mnogim kršćanskim domovima i bila zaprepaštena koje sam filmove, koje knjige i koju glazbu vidjela u njihovim dnevnim sobama.
Malo po malo, Sotona je putem medija uveo ideje u društvo, što je dovelo do desenzibilizacije za stvari koje su uvredljive za Božju svetost. Ako dovoljno dugo gledate televizijske programe koji u sebi sadrže neprikladan materijal, na kraju će ono što je vulgarno postati društveno prihvatljivo.
Zbog toga ljudi mogu jesti kokice, gledati prljavštinu na svojim ekranima, nazivati to “umjetnošću” i ne razmišljati o tome. Isto se može reći i za knjige i glazbu. Ljudi ne shvaćaju da je to proces, koji je započeo Pakao, a koji se kroz vrijeme malo po malo odvijao u njihovim životima.
Moramo zastati, dobro pogledati što imamo u našim domovima u smislu filmova, knjiga i glazbe, i zapitati se: “Što ovo čini Božjem Duhu? Vrijeđa li ga? Žalosti li ga? Kako ovaj materijal izgleda kada se drži ispod blještavog svjetla Božje Vječne Riječi?”
Scenarij u 4 koraka
Sveti Alfonz Liguori je učio da će se svaki put kad čovjek uzme lošu knjigu (a to isto načelo možete primijeniti na loše filmove i glazbu) na kraju dogoditi sljedeći scenarij ako se čovjek ne pokaje:
Korak 1: Čovjek čita lošu knjigu.
Korak 2: Otrov iz knjige ulazi u njegov um i počinje preoblikovati njegovo razmišljanje, uzrokujući da njegov um postaje sve više i više neosjetljiv na stvari koje su uvredljive za Boga. Sada je čovjekov um osvojen.
Korak 3: Nakon što je čovjekov um osvojen, njegova volja također postaje zaražena, oslabljena i shrvana.
Korak 4: Čovjekova duša je mrtva jer otrov u knjizi na kraju odvede čovjeka u grijeh.
Prema Liguoriju, “Sotona ne nalazi učinkovitije i sigurnije sredstvo za slanje ljudi u pakao od čitanja zatrovanih djela.” Možete se samo zamisliti što bi on rekao da može vidjeti što ljudi gledaju na televiziji, u kinu i što slušaju na radiju. Otrov je posvuda!
Malo zlata u blatu?
Liguori je tvrdio da iako se mnoge knjige ne mogu smatrati krivovjernim, vulgarnim ili opscenim, ako su beskorisne, one su ipak loše. Za njega, ako knjiga čovjeku nije duhovno koristila, bila je beskorisna. On je savjetovao one koji su dolazili k njemu radi duhovnog vodstva da knjige koje su beskorisne za dušu udaljavaju od onih poslova koji su duši korisni, odvraćajući ljude od Božjih stvari, umjesto da ih vode k njima. Zbog toga trebamo težiti ravnoteži u našim životima.
U pismu jednom od svoje duhovne djece, sveti Padre Pio također je priznao da je upao u istu zamku. Iako ga nikad nije privlačio materijal za čitanje koji bi Sotona mogao iskoristiti da ukalja njegovu moralnu nevinost i čistoću, Sotona ga je prevario tako što ga je nagovorio da čita knjige koje su, iako nisu opscene, bile beskorisne kada se radilo o hrani njegovoj duši.
Mnogo je vremena posvećivao čitanju knjiga koje su ga intelektualno i rekreativno zadovoljavale, ali nisu nimalo doprinosile njegovoj duhovnoj izgradnji. Posvećujući svoje vrijeme čitanju takvih knjiga, gubio je vrijeme koje je mogao potrošiti radeći stvari koje duhovno izgrađuju. U njegovu je umu vrijeme provedeno čitajući knjige koje duhovno ne hrane bilo izgubljeno vrijeme.
U istom pismu, sveti Padre Pio je napisao da mu je Bog bio milosrdan otkrivajući ovu đavolsku prijevaru njegovom srcu. Često se pitao gdje bi bio da se Bog nije milosrdno umiješao u vezi s ovom prijevarom. Po svoj prilici, on bi bio tamo gdje su mnogi danas.
Otrežnjujuća je stvarnost da ih mnogo toga što mnogi kršćani danas čitaju drži u duhovnom mrtvilu. Možda ih zabavlja i opušta, i možda ih čak mentalno i intelektualno stimulira, ali im ne pomaže da steknu niti jednu vrlinu i krepost, jer ne čini ništa da ih duhovno izgrađuje.
Iako je istina da u mnogim svjetovnim knjigama ponekad nalazimo korisne misli, sveti Jeronim je mudro rekao u pismu drugom učeniku: “Što ti treba da tražiš malo zlata usred tolikog blata, kad možeš čitati pobožne knjige u kojima možeš naći sve zlato bez imalo mulja?”
U trećem ćemo dijelu otkriti da kao što je čitanje loših knjiga dovelo do propasti mnogih duša, tako je čitanje duhovnih knjiga dovelo do obraćenja mnogih grešnika.