Prvi dio serijala “Potreba za čitanjem duhovnog štiva,” izvorni tekst na engleskom se nalazi ovdje.
Čitanje duhovnog štiva je potrebno
Sveti Alfonz Liguori smatrao je da je čitanje svetih knjiga jednako bitno u životu kršćanina kao i molitva. Bio je potpuno uvjeren da su duhovno čitanje i molitva ruke kojima se pobjeđuje pakao i osvaja raj.
Mnogi drugi sveci također su poučavali o važnosti čitanja duhovnog štiva.
Sveti Jeronim: “Nastojte uvijek imati u ruci pobožnu knjigu, da se tako možete braniti od loših misli. Koristite se duhovnim štivom kao zrcalom. Jer kako nam zrcalo pokazuje mrlje na odijelu, tako nam svete knjige pokazuju nedostatke duše. Kada molimo, mi govorimo Bogu, ali kada čitamo pobožne knjige, Bog govori nama.”
Sveti Padre Pio: “Užasnut sam štetom koja se nanosi dušama jer ne čitaju svete knjige.”
Sveti Grgur: “Što se tiče čitanja duhovnog štiva, tu uočavamo gubitke koje smo pretrpjeli i prednosti koje smo stekli; tu opažamo naše nazadovanje u napredovanju na Božjem putu.”
Sveti Ambrozije: “Mi se obraćamo Bogu kada molimo; mi ga čujemo kada čitamo pobožne knjige.”
Sveti Alfonz Liguori često je poučavao one koji su dolazili k njemu po duhovno vodstvo da neće uvijek imati pristup svećeniku kako bi primili duhovno savjetovanje ili vodstvo kada im je potrebno. Ali ako bi se predali duhovnom čitanju, to bi obilno nadoknadilo ono što im je potrebno od svećenika.
Bio je uvjeren da pobožne knjige mogu dati svjetlo i usmjerenje koje je potrebno da se izbjegnu zamke i prijevare đavla i da se upozna i hoda u Božjoj Volji.
I ne samo to, nego je također vjerovao da je kvaliteta čovjekove službe Bogu određena količinom duhovnog štiva kojem se posvetio. “Nećete naći nikoga predanog služenju Bogu”, poučavao je, “tko ne prakticira čitanje duhovnog štiva.”
Prije nego što nastavim dalje, željela bih razmisliti i komentirati mnoge od ovih točaka koje smo upravo iznijeli jer sve treba potvrditi.
Izbor je – svakodnevna disciplina ili zavođenja đavla
Ne vjerujem da je moguće uzdignuti svoje srce i um na nebeske stvari, gdje Krist sjedi s desne strane Bogu, ako u svakodnevnom životu ne postoji praksa čitanja duhovnih knjiga. Ili punimo svoje umove svijetom ili Božjim stvarima.
Ako se ne posvetimo duhovnom čitanju, onda Sotona puni naše umove zavođenjima ovoga svijeta. Ne postoji “između” kada je ovo u pitanju i zato je sveti Alfonz Liguori bio uvjeren da duhovno štivo određuje kvalitetu nečijeg služenja Bogu.
Istini za volju, nije teško razlučiti tko se posvećuje duhovnom štivu, a tko ne. Isus je rekao: “Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro; a zao čovjek iz zla blaga iznosi zlo, jer čega je srce puno, o tom govore usta.” (Lk 6,45)
Pokažite mi čovjeka koji ujutro, u podne i navečer govori o stvarima ovoga svijeta, a ja ću vam pokazati čovjeka koji nije posvećen čitanju svetih knjiga. Htjeli mi prihvatiti ovu istinu ili ne, ono čime se “zabavljamo” ne može se sakriti.
Kad otvorimo usta da bismo govorili, sve će se razotkriti. Kad se nađem u prisutnosti osobe koja često govori o duhovnim stvarima, znam da su on ili ona čitatelji duhovnih knjiga.
Neprestani pristup savjetima i odgovorima
Liguori je želio da oni koji dolaze k njemu po duhovno vodstvo njeguju praksu čitanja pobožnih knjiga kako bi uvijek imali pristup duhovnom savjetu, vodstvu i smjernicama, bez obzira na to je li svećenik dostupan ili ne. Istinitije riječi nikad nisu izgovorene.
Ima li trenutaka kada će se pojedinci naći u okolnostima koje će doista zahtijevati savjet, vodstvo i smjernice svećenika? Apsolutno. Ali ako moram dogovoriti sastanak sa svećenikom za svaku odluku koju trebam donijeti ili zbog svake situacije s kojom se susrećem u životu, nešto ozbiljno ne valja u mom hodu s Bogom.
Kad bi više ljudi čitalo duhovne knjige, sa svećenikom bi bilo potrebno manje duhovnog savjetovanja jer bi Božji Duh savjetovao te pojedince kroz stvari koje čitaju. Sveti Alfonz Liguori je to znao i zato je poučavao o važnosti duhovnog štiva.
Pokaži mi čovjeka koji se žali da od župnika ne dobiva duhovnu hranu, a ja ću ti pokazati čovjeka koji sam ne čita Sveto pismo niti bilo koju drugu duhovnu knjigu. Katolici koji sazrijevaju u Bogu, postaju duhovno plodni i koji rastu u znanju, razumijevanju i milosti su katolici koji čitaju duhovne knjige.
Bez trenutka oklijevanja mogu reći da sam 99% onoga što sam do sada naučila o Božjim stvarima naučila iz dobrih knjiga.
Kad bih jedino izlaganje duhovnom učenju koje sam primila u određenom tjednu bilo samo s nedjeljne propovjedi, još bih bila u stanju duhovnog djetinjstva. Propovijedi mogu biti prekrasne, izazovne, potaknuti na razmišljanje i duhovno hranjive, ali nisu dovoljne. Trebamo više od toga ako želimo biti duhovno potkrijepljeni.
Ako ovisimo isključivo o našem župnom svećeniku da nas nauči svemu što smo ikada trebali znati kako bismo hodali u duhovnoj snazi i sazrijevali u našoj katoličkoj vjeri, sigurno ćemo biti slabi.
Otkrivenje kroz čitanje
Ako se prepustimo disciplini duhovnog čitanja, Bog će nam govoriti. On će nam otkriti svoju volju. On će nas podučavati, voditi, savjetovati i usmjeravati, a On će činiti te stvari kroz stvari koje čitamo. Ovo je jedna od primarnih uloga Duha Svetoga u našim životima.
On je Savjetnik kojega nam je Bog dao da zauvijek prebiva u nama. Pokušati od siromašnog župnika učiniti sveprisutnog savjetnika nepravedno je i prema svećeniku i prema vlastitoj duši.
Svi utemeljitelji redovničkih Redova snažno preporučuju svojim redovnicima svetu praksu duhovnog čitanja. Sveti Benedikt je naredio da se svaki redovnik posveti duhovnom čitanju. Čak je imenovao još dva redovnika da posjećuju ćelije po samostanu kako bi bili sigurni da se ova zapovijed poštuje. Ako bi jedan od njegovih redovnika zanemario ovu zapovijed, bila bi mu nametnuta teška pokora.
U sljedećim tekstovima ovog serijala, vidjet ćemo kako je čitanje duhovnih knjiga dovelo do obraćenja mnogih grešnika. Također ćemo vidjeti kako Sotona često koristiti čitanje drugog štetnog materijala da nas omete i udalji od Božje Volje.
To je također bila točka koju je sveti Alfonz Liguori uvijek ponavljao. Bio je uvjeren da je čitanje duhovnih knjiga isplativo koliko je čitanje loših knjiga otrovno.
Također ćemo otkriti koliko je najvećih svetaca Crkve posrnulo jer nisu bili pažljivi i pronicljiviji o vrstama knjiga koje su birali za čitanje.
Naučit ćemo kako je jedan od najvećih đavolskih trikova da nas natjera da sve svoje vrijeme provodimo čitajući knjige koje možda nisu krivovjerne, vulgarne ili opscene, ali su to knjige koje sveci Alfonz Liguori i Padre Pio nazivaju “beskorisnim”, jer nam ni na koji način duhovno ne koriste.